mercoledì 8 giugno 2011

Disservizi alle Poste: un problema (non) antico

Varavo mnogo je toga u Rimu i italskoj zemlji,
   Ama varaviji sveg strančev u poštu je nad.
Radi u Rimu šta hoćeš, a pisama pisati nemoj,
   Kockaj se, kurvaj se, pij – tu je izvesniji ždreb.
Jer ćeš se, inače, zalud, po povratku svome iz Rima,
   Mnogome znaniku svom kleti da pisa mu ti.
Kikeron Atiku piše, da vest je o Kajsara smrti
   Stigla na germansko tlo ravno na deseti dan.
Tako, do Rajne od Rima u doba republike rimske
   Pošta je imala put stotinu milja na dan.
Danas od Rima do Rajne republike italske pošta
   Luta po mesec po dva slabo kad svršivši put.
Ti što se pismu iz Rima veseliš i nadaš te čekaš,
   Nad ti je zaludan, znaj, pismo je pojeo put.
Zaman bi danas Odisej sa italskog tla Penelopi
   Poslao jav da je živ: pre bi joj stigao sam.

Molte ne vedi chimere a Roma e sull’italico suolo,
   Ma la più grande, straniero, sta nell’affidarsi alla posta.
Fa’ quel che vuoi a Roma, ma lettere non scrivere mai:
   Va’ a puttane o bevi o gioca a carte, a lotto,
Se non vuoi giurare invano, al tuo ritorno da Roma,
   Ad ogni amico che hai di avergli scritto da Roma.
Cicerone ad Attico scrive che la notizia della morte di Cesare
   Giunse in germanico suolo in una decina di giorni.
Quindi da Roma al Reno, viaggiava la posta romana,
   Se il calcolo non inganna, cento miglia il giorno.
Oggi da Roma al Reno la posta italiana ci mette
   Uno o due mesi, talvolta non giunge affatto.
Tu che gioisci in attesa della lettera scritta da Roma,
   Ricrediti: vana speranza, la lettera s’è persa per strada.
Vano sarebbe che oggi a Penelope scrivesse da Roma
   D’essere vivo Ulisse: ben prima arriverebbe lui.

Sinan Gudžević, Rimski epigrami, 2001 [Epigrammi romani, 2006, traduzione di Sinan Gudžević e Raffaella Marzano per Multimedia Edizioni]

Nessun commento:

Posta un commento